Lounge
DOMAGOJ TELIŠMAN – Dotter
Članak iz renomiranog časopisa Jet Set
(Re)kreativac s lulom
DOMAGOJ TELIŠMAN – Dotter
PORIJEKLO
Rođen sam u Samoboru, 1979.g. Već kao klinca zanimali su me najrazličitiji alati te sam oduvijek doma nešto izmišljao, sklapao, radio… Najdraže igre su bile u odlično opremljenoj radionici pokojnog djeda, vrhunskog majstora zavarivača i umjetnika u svom poslu koji je od komada rostfreia mogao napraviti što god je htio.
EDUKACIJA I POČECI PUŠENJA LULE
Za vrijeme studija dizajna sam počeo istraživati lule pokojnog oca i odlučio da i sam probam zapaliti. Mislim da sam se tad zarazio plemenitim dimom, a ta zaraza traje još i danas. U to vrijeme, igrom slučaja sam na poklon dobio veliku količinu najrazličitijih vrsta duhana, od kojih su neki još uvijek spremljeni u podrumu, dakle na sigurnom već desetak godina. Zanimljivo, jer većina tih duhana i danas postoji ali se nekima već i više puta mjenjao dizajn ambalaže, pa su ovi moji postali pravi arhivski primjerci.
PRIJELOMNI TRENUTAK
U ljeto 2004. moja djevojka (danas supruga) i ja smo odlučili ljetovati na Cresu, a kako nam je najveći gušt kampirati i stalno mjenjati lokacije, tako smo na dva dana otišli i na Lošinj. U jednoj lijepoj uvalici prije ulaska u Veli Lošinj, odlučili smo provesti dan na kupanju. Smjestili se na plaži, uzeli stvari za ronjenje (maske, dihalice, peraje) te krenuli u more.
Još dok smo se smještali na plaži, primjetio sam jednog gospodina u najboljim godinama kako nešto radi na klupi uz more, nešto u što je polagao puno pažnje i truda. Odlučim da jednostavno moram proći kraj njega na putu do mora i da me užasno zanima što radi. Na moje zaprepaštenje, čovjek u ruci ima skoro pa gotovu lulu koju je tada i tamo radio. Ne moram vam ni reći kako i što sam u tom trenutku osjećao dok sam ko neki klinac stao ukopan pred njega a donja vilica mi se objesila do poda.
Čovjek me ljubazno pozdravio i na njemačkom jeziku pitao da li me zanima njegova lula. Pošto ja ne govorim i ne razumijem njemački, a gospodin ne razumije hrvatski ni engleski, počeli smo razgovarati preko moje djevojke koja nam je bila prevoditelj.
Gospodin se zove Norbert Riemer, iz Njemačke je i totalno se oduševio mojim neskrivenim zanimanjem za njegove lule. Iza klupe je izvadio kožni koferčić sa desetak skoro pa gotovih lula, koje su stilski bile sve slične ovoj koju je tog momenta radio. Iz kofera je izvadio i uvezenu knjigu sa novinskim člancima o njemu i njegovim lulama, članak o njegovoj najmanjoj luli na svijetu s kojom je osamdesetih ušao u Guinessovu knjigu rekorda (lula je bila veličine tadašnjeg novčića od 1 Pfeninga, mogla se napuniti, nabiti šibicom, zapaliti i povući jedan ili dva dima, imala je sve kao i njeni veći rođaci – tijelo od vrijesa i usnik mislim od vulkanita), te Guinessov certifikat kao dokaz o rekordu.
Ja, koji sam do tad pušio očeve lule i koji sam mislio da se lule strojno rade i nisam uopće znao puno o lulama, upijao sam svaku njegovu riječ dok mi je preko Katarine objašnjavao kako radi lule, od kojeg drva, dok mi je crtao korijen vrijesa i od kojeg dijela korijena se rade lule… koji sve procesi prolaze u nastajanju jedne lule… o ljepoti vrijesa i njegovim godovima… A tada se dignuo, odskakutao po stijenama do mora, uronio ovu lulu koju je radio i donio mi ju pokazati u svom njenom sjaju. Onako mokra, presijavala se kao da ju je taj čas ispolirao i bila je savršena!
Kad se danas tog sjetim, mora da smo izgledali ko totalni klinci, dok smo onako u badićima, sa opremom za ronjenje u rukama, sat i pol vremena stajali pred čovjekom i ispitivali ga sve čega sam se ja mogao sjetiti.
Razmjenili smo adrese i telefone da se čujemo i da kad skupim nešto novaca kupim neku lulu od njega, a tada mi je za Božić djevojka pripremila najljepše moguće iznenađenje. Od Norberta je već tjedan dana nakon ljetovanja naručila onu lulu koju je on radio dok smo pričali i ostavila mi ju doma pod borom…
Eto kakav je kraj imala ta ljetna zgoda, a opisao sam ju malo opširnije zato jer mislim da je taj dan bio prijeloman u mom životu, taj dan me obilježio kao ništa prije do tad, mislim da sam taj dan shvatio da želim biti pipemaker!
ISTRAŽIVANJE I EDUCIRANJE
Nakon tog ljeta intenzivno sam počeo istraživati sve moguće o lulama do čega sam uspio doći. Postao sam stalni čitač (i povremeni pisač) internetske newsgrupe alt.smokers.pipes i ogromne zajednice zaljubljenika u lule koji se okupljaju oko iste. Polako sam upijao i istraživao sve o vrijesu, procesu koji je potreban da se od korijena grma vrijesa dobije gotov komad od kojeg zatim nastaje lula, sve o raznim duhanima i o načinima i tajnama izrada lula. Počeo sam intenzivno skupljati duhane te sad imam i kvalitetnu zalihu skladištenih duhana koji su dobili koliko na kvaliteti toliko i na vrijednosti.
OPREMANJE RADIONICE
Nakon što sam teorijski saznao skoro sve što se dalo o izradi lula, bilo je vrijeme da to počinjem i prenositi u praksu. Polovicom 2006. sam počeo nabavljati alate i strojeve potrebne za izradu lula, a polovicom 2007. sam prilično dobro opremio malenu radionicu u Samoboru, te počinje moj put pipemakera. Kupio sam neophodne strojeve (tračnu pilu, kvalitetnu stolnu bušilicu, industrijski usisavač, malu „zubarsku“ brusilicu sa fleksibilnim crijevom i brdo najrazličitijih nastavaka, alata i pribora za te strojeve), dosta ručnog alata (razne turpije, pile, najrazličitije verzije alata za brušenje), a dosta alata i pomagala sam improvizirao i sam napravio (razne alate za rustifikaciju lula, razne nastavke za usisavanje prašine sa radnih površina i slično).
POČECI IZRADE LULA
Počeo sam kao i velika većina ostalih, sa naručenim probušenim komadima vrijesa, s obzirom da je samo bušenje rupa na luli jedan od najzahtjevnijih poslova u samoj izradi lule. Krivo izbušenom rupom može se potpuno uništiti savršeni komad vrijesa. Već pri prvim radovima reakcije okoline su bile više nego pozitivne, te na krilima te euforije radim sve više i više. Kako nisam znao za ikoga tko radi lule u Hrvatskoj, učio sam na stranim forumima i od stranih majstora tražio savjete, pretežno od skandinavskih čiji stil rada mi se najviše sviđa.
Postajem i član foruma izrađivača lula www.pipemakersforum.com, gdje pipemakeri iz cijelog svijeta izmjenjuju iskustva i trikove. Nakon par napravljenih lula, počinje se jasno pokazivati koji mi specijalizirani alat nedostaje te isti naručujem od specijaliziranih trgovina baš za izradu lula. Moja radionica još nije kompletna, a s obzirom da sam veliki perfekcionist najvjerojatnije nikad ni neće sasvim biti, ali u njoj se osjećam potpuno opušteno. Zasad imam manje-više sve što mi treba da bih stvorio bilo glatku, bilo rustikalnu lulu. U budućnosti namjeravam nabaviti stroj za pjeskarenje i okušati se i u tom smjeru završne obrade lula.
MOJE LULE
Na lulama koristim razne materijale kao ukrase, a najčešće rog afričkih goveda, razna egzotična i domaća drva, ebonit, cumberland, komadiće foziliziranog hrasta i slično. Svaki od tih materijala ima u sebi nešto prekrasno i zanimljivo što daje dodatnu ljepotu luli na kojoj se nalazi. U kombinaciji sa dobrom bojom bajca i dobro istaknutom venturom drveta, lula ispadne savršena.
Moje lule nose oznaku DOTTER, a trenutno razvijam i sistem gradacije po kvaliteti koji će najvjerojatnije biti izveden točkicama, po dijelu iz imena DOT (engl. točka).
Dosta svojih lula sam poklonio i nalaze se na raznim stranama Hrvatske i koliko čujem njihovi vlasnici su prezadovoljni.
Kad krenem u izradu lule ne zamaram se pretjerano oblikom, napravio sam šablone meni najzanimljivijih oblika pa pogledam kako će me ventura vrijesa voditi, ako nije zadovoljavajuća radim freehand lulu. Volim neobične oblike lula i mislim da će u budućnosti takav biti moj stil, umjetnički nabildaniji freehand. Zasad u periodu učenja pokušavam se što više držati nekih „klasičnijih“ oblika, kako bi što bolje kasnije mogao upakirati taj umjetnički dio u svoje lule. Od finiša preferiram tamnije bajcane lule, osim ako je vrhunski komad vrijesa, tada se najčešće odlučujem za natur finiš, dakle ostavljam boju drveta kakva i jest.
Sve moje lule su brušene do brusnog papira finoće minimalno 1200 i zatim polirane poznatom smeđom i bijelom polirnom masom za lule, a posljednji primjerci i Carnaubom za visoki sjaj.
Usnike naručujem polugotove tzv. „iz kalupa“, koje potom pažljivo odabirem da točno odgovara karakteru lule na kojoj će se nalaziti. Obrađujem ih zajedno s lulom, te prolaze isti proces brušenja i poliranja kao i glava lule. Također sam ih savijam i oblikujem po potrebi.
Ako vrijes nije zadovoljavajuće kakvoće, ili se u procesu brušenja lule pojavi kakva greška u drvu, takvu lulu najčešće rustificiram raznim alatima koje sam za tu namjenu sam napravio. Preferiram duboku rustifikaciju i tamni bajc na takvim lulama.
Ono što se sprema u budućnosti je serija lula napravljena od maslinova drva. Uspio sam nabaviti jednu količinu kvalitetnog maslinova drveta te se namjeravam okušati i s tim veoma kvalitetnim drvom za izradu lula. Maslinovo drvo je dosta drugačije od vrijesa te se u pravilu ne boja nego se ostavlja u natur finišu.
NAJVAŽNIJA OSOBINA DOBROG PIPEMAKERA
Kao najvažniju osobinu, uz jednu umjetničku crtu i preciznost, koju bi izdvojio a koju bi svaki pipemaker trebao imati bila bi strpljenje! Kod ovog posla nema žurbe, začas se može nepovratno uništiti vrhunski komad drveta bilo da je to vrijes, morta, maslina… Strpljenje je ono što se na kraju vidi u svakoj gotovoj luli. Možete napraviti najsavršeniji oblik na svijetu, ali ako nemate volje i strpljenja presjediti 8 ili 10 sati s tim komadom vrijesa u rukama bruseći ga prvo sa najgrubljim komadom brusnog papira pa postupno ići prema najfinijem – onda izrada lula nije za vas. Izgled je ono što se prvo vidi, može vaša lula imati najbolja pušačka svojstva, ali ako je loše napravljena, loše završena, ako ste bili lijeni uložiti još malo truda i privesti posao kraju, te ako će vas biti sram izvaditi tu lulu na stol – onda se bolje niti ne primati ovog posla.
PUŠENJE LULE
Kroz godine, moj ukus u duhanima se dosta iskristalizirao. Naravno, kao i svi pušači lula isprobao sam mnogo raznih duhana raznih proizvođača. Moram priznati da u zadnje vrijeme jako uživam u latakijskim duhanima koji mi prije baš nisu bili prvi izbor. Vrsta duhana koje od samih početaka volim su razne Virginije i tu skoro da nema onog koji mi ne odgovara. U rotaciji imam četrdesetak lula, neke od njih sam naslijedio od oca, neke sam kupio, a neke sam sam napravio.
Sve lule koji imam puše dobro, ali nema do mirisa duhana pušenog u luli koju si sam zamislio, zacrtao i izradio. To je nešto što svakom duhanu daje još barem 25% bolji okus i miris!
PIPERSON
Od početka godine sam član Lulaške lože PIPERSON, te od članova udruge primam samo pohvale za svoje lule i poticaje za daljnji rad. Planova među Pipersonima je mnogo, sad znam da nisam jedini pipemaker u Hrvatskoj i da u svojoj blizini imam nekog s kime mogu izmjenjivati iskustva, od koga mogu učiti i koga eventualno ja mogu nešto naučiti, a koliko vidim dosta ljudi pokazuje inicijativu i zanimanje za ovaj prekrasan posao.
S obzirom da je nabavka vrijesa i ostalog materijala za lule dosta otežana, te da su isti relativno skupi, a i uzevši u obzor raspoloživo slobodno vrijeme koje imam za izradu lula – iz moje radionice mjesečno izađu otprilike dvije lule (nekad više, nekad manje).
Najsretniji bih bio kad bih mogao živjeti od izrade lula, tj. da to rekreativno izrađivanje lula preraste u nešto čime bih se stalno mogao baviti. Jer nema do momenta kad nešto što voliš postane nešto od čega živiš.
Nije li to ono čemu svi težimo?
Domagoj Telišman – Dotter
OD PUŠAĆA CIGARETA DO PUŠAČA LULE
Poznajem puno pušača koji su pokušali odbaciti cigarete prihvaćajući se lule, a poneki su mislili da im lula može poslužiti tek kao pomoćno sredstvo da bi se uopće odrekli navike pušenja.
I jedno i drugo je pogrešno. Odmah da nam bude jasno – lulu je lakše prihvatiti nepušaču nego ovisniku o bijelom tinjajučem štapiću!
Prije svega pušač cigareta prilazi luli sa jednom sasvim krivom predodžbom. On pravilno rezonira da je ovisnik o nikotinu, ali previše pojednostavljuje stvar kad smatra da je duhan duhan i da će dozu nikotina dobiti ovako ili onako, bilo to cigareta ili lula. To je velika greška. U prvom redu možemo slobodno reći da pušač lule nije nikakav ovisnik, ili je to barem u manjoj mjeri nego pušač cigareta.
Naime kako znamo dim iz lule se nikada ne uvlači u pluća, on se konzumira samo u usnoj šupljini i kod pušenja na lulu važan je upravo njegov okus, aroma. Tome se vremenom i prilagodila osjetila pušača lule i zato nema apsolutno nikakve opasnosti da bi pasionirani lulaš mogao zapustiti lulu na račun cigareta. U ostalom slobodno je zapalite!
Već nakon par dimova ustanovit ćete da taj način pušenja izaziva samo gađenje i garantiram da jednom zapaljenu cigaretu nećete popušiti do kraja… Ista stvar je i sa pušačem cigareta, nikakva lula ne može zamijeniti osjećaj koji se javlja kad mu duboko uvučeni dim ispuni pluća. A upravo na ogromnoj površini koju sačinjavaju plućne alveole odvija se glavni proces apsorpcije nikotina i ostalih sastojaka duhanskog dima. U pušača lule to obavlja samo sluznica usne šupljine i to u daleko skromnijem obujmu – tek trideset posto nikotina resorbira se preko nje.
Eto zašto pušaći lula mogu izdržati i duge pauze između dva pušenja , a da nisu nimalo nervozni.
U stvari kod pušaća lule otpada ona najopasnija komponenta ovisnosti o duhanu – fizička.
Stanice njegovog organizma naprosto nemaju potrebu za unošenjem nikotina. Tu prevladava samo blaži oblik ovisnosti, psihički i ne ispoljava se nikakvim nervoznim tikovima, već smirenim i nenametljivim baratanjem , zapravo igranjem sa lulom koja je već nekako tijekom vremena postala dio ličnosti pušača…
No vratimo se problemu pušača cigarete koji želi postati lulaš. Tu je dakle potrebna isto tako jaka volja kao i da se čovjek želi odviknuti pušenja uopće. Fiziološko objašnjenje smo već naveli – ovisnost o nikotinu i prilagodba osjetila određenom tipu konzumiranju duhana.
Nepušač je tu u apsolutnoj prednosti, već pri prvom dimu iz lule on će osjetiti nagovještaj divote koja ga očekuje kada savlada samu tehniku pušenja na lulu. Konzumentu bijelih štapića taj će okus od početka biti odbojan, ako ne i odvratan. I tako sve do petnaeste, dapače i do dvadesete lule, ako izdrži. I onda ??? I onda će se dogoditi neobična stvar – eventualno pripaljena cigareta više mu neće prijati. I ONDA SE TO JEDNOM DOGODI, BIVŠI NERVOZNI PUŠAČ CIGARETA POSTAO JE PRIPADNIK VELIKOG BRATSTVA PUŠAČA LULA I NIKADA SE VIŠE NEĆE VRATITI TINJAJUĆEM BIJELOM ŠTAPIĆU.
NAPOMENA: I ja sam svojedobno pušio cigarete i to tri kutije na dan! Koketirao sam doduše sa lulom, uvijek mi je bila u džepu i tu i tamo bi je pripalio, ali prokleta cigareta me je uvijek nekako uspjela „prevariti“. Sve dok zadnjeg dana jednog izvanredno uspješnog ljetovanja, nas nekolicina dobrih prijatelja nije odlučila pripremiti „abšid“. Dakako, bio je to izgovor za najobičniju terevenku u kojoj sam ja ( i ne samo ja…) potpuno izgubio kompas i dočekao jutro s teškom mučninom i glavoboljom – svim onim simptomima koji nas drugi dan podsjećaju da je provod bio više nego uspješan.
Da se razbistrim pripalio sam cigaretu….bolje reči pokušao sam zapaliti, jer je val gađenja koji je izazvao duhanski dim cigarete bio tako iznenadan i jak da sam je smjesta bacio i zarekao sam se da više nikada neću pušiti te da ću se definitivno vratiti prvoj ljubavi, dobroj staroj luli koja se me nikada nije tako podmuklo iznevjerila. I riječ sam održao. Nikad se više nije u mom džepu našla kutija cigareta. To je teško objasniti, jer kada bi odvikavanje od cigareta bilo tako lako mnogi pušači koji to, u stvari ne žele biti lako bi se odrekli pušenja. Možda je bliže istini činjenica da sam ja uvijek volio lulu, a u pušače cigareta sam zalutao tek slučajno. Bilo kako bilo, tu metodu prelaska na lulu ne preporučujem. Može se dogoditi da steknete jaku glavobolju, a kad sve zaboravite, ponovno ćete pripaliti cigaretu…
Još nešto. Za ovakav mukotrpan prijelaz od jednog načina pušenja na drugi potreban je i motiv. Ono – da je pušenje na lulu zdravije možete odmah odbaciti. Istini na volju ako Vam je baš do zdravlja onda je najbolje da uopće ne pušite. Tu se, međutim javlja još jedan motiv, onaj ekonomski. Jer, još jedna besmislica koju lansiraju ljudi koji se ne razumiju u lule jest ta da je pušenje na lulu jeftiniji oblik uživanja u duhanu. Doista, iako se to i čini na prvi pogled, lako se izračuna da je tjedni utrošak i najjeftinijeg duhana još uvijek daleko jeftiniji izdatak od onog svakodnevnog kupovanja cigareta. Ali ako ste pažljivo pročitali neke moje članke onda Vam je jasno da je pušenje na lulu itekako skupi sport ili hobi, daleko skuplji od kupovanja cigareta. Tja, pušenje na lulu jest jedna velika strast! A tko se još u strasti obazire na troškove???
Autor i pipe maker
Dr. Hrvoje Gumbas
Razmišljanja
Jesu li pušači lule zaista listom tako pametni da im je svaka na mestu? Pa ne verujem. Evo i ja pušim lulu dobar niz godina, pa ništa. Sve mi se čini da sam sve manje pametan i da sve manje razumem stvari oko sebe. A nije lako pušiti lulu. Koju, kada, kako i koliko samo su neka od pitanja za pušača lule. Ozbiljnog pušača nema bez pola tuceta lula. Mnogi sakupe i više, i pre nego što postanu ozbiljni pušači. U kući svaki pušač drži bar tri vrste duvana. Jednom je odan, ostale iskušava. Ali sve ih poštuje. Kao i sve lule. Redovno ih čisti, slaže, pregleda… A ni dobre lule ni dobri duvani nisu jeftini. Obično se uči na jeftinijama, ali na lošim – ne može ništa da se nauči. A kad se nauči, opet ne može da se puši u svako vreme i na svakom mestu. To umeće pripada samo retkim, posvećenim umetnicima lule. Kada postignu stanje nalik nirvani, mogu da drže u zubima lulu po ceo dan. Povremeno je paleći, njima lula stigne i da se ohladi i odmori u zubima ili rukama. Njihove lule se verovatno nikad i ne zagreju. Mi ostali, grešni i nedoučeni pušimo u retkim momentima mira kada osetimo da bi mogli malo da budemo sami sa sobom. Predveče. Noću ili vikendom. Jedno ja mora da napravi mesto za drugo ja. Frka mora da se smiri. Evo i sad, dok mi se kamiš mrda među zubima, razmišljam nešto. Pušenje jedne lule, u stvari je kao život. Počinje nekim malim grehom, verovatno kad se čovek iskrade iz kuće i odvoji pozamašnu sumu da kupi svoju ljubimicu – lulu, koju je već nekoliko puta krišom gledao u izlogu. Mali greh se nastavi postepenim “upušavanjem” lule, što mu dođe kao “safe sex“ njegovih roditelja pre nego što su i pomislili da bi mogli da imaju dece. Prvo pravo punjenje lule je nešto kao rođenje. Brižna priprema, čišćenje i punjenje. Kao krečenje stana pred bebin dolazak. A onda paljenje. Pažljivo, sa svih strana. Pa pauza. Pa opet sa svih strana, pa pauza. Neodoljivo podseća na onaj trenutak pre nego što se začuje malo kmekanje. I onda pravi dim krene i sve počinje. Ali, ne lezi vraže. Mladenačka lepota i ludost prvih dimova vuku pušača na sve brže uvlačenje. Pravi adolescentski period. Zaboravlja se na pravila, na pauze i odmaranje izmedju dimova. Strasni pušač samo vuče, a to neminovno vodi grejanju lule. Mnogi duvani imaju karakteristiku da menjaju svoj ukus na početku, sredinu i na kraju. Eto poređenja za sva naša razmišljanja i postupke u detinjstvu, dečaštvu i mladosti. Na početku je hladan i blag, u sredini postaje i vruć ponekad, a pred kraj tek dobija punu slast. Lepota je u svakom dimu. A svaki je drugačiji. I svako ga udiše na drugačiji način. Drugačije ga i doživljava. Dešava se nekad i da se na kraju javi otužan ukus – što zbog dima, što zbog lule, što zbog načina pušenja. Kao i na kraju pravog života. A kad se ovaj život jednog punjenja lule završi, sreća je da može da se ponovi mnogo puta. I da se greške isprave. Zato pušite dobre lule, sa dobrim duvanom i po pravilima. I uživajte u svakom trenutku. A lula života je za vas napunjena i već gori. Pametno je pušite. Probajte da sve dobro radite. I da, važna stvar: ne treba pušiti po vetru. Po vetru treba samo jedriti.
Beluga